Kako prepoznati laž ?
Sigurno ste često bili u situacijama kada ste želeli da sakrijete svoja osećanja. Možda ste bili ljuti ili tužni ili zaljubljeni, a nikako niste htjeli da drugi to vide. A možda ste i namerno nešto pokušali da slažete. Koliko god da ste rečima pokušali da sakrijete svoja osećanja, bilo svesno, bilo nesvesno, neverbalni znakovi su izdajnici koji će nas obično odati. Čak i kad osoba pokušava svesno da kontroliše svoje neverbalne znakove, prava osjećanja ipak izbiju iako to može biti samo na delić sekunde.
Ma čime se bavili i u kojoj god situaciji bili, bićemo u prednosti ako znamo da prepoznamo kad neko škrtari na istini. Pritom je možda najteže razlikovati nervozu od laganja. Katkad je osobi poveren zadatak da prenese vest ili iznese podatke, a ona se s tom vešću i podacima ne slaže. U takvoj situaciji znakovi upozorenja koje šalje telo biće u neskladu s porukom.
Uopšteno pitanje glasi: Jeli moguće da je govor tela lažan?¨. Opšti odgovor na to pitanje je odričan, zbog izostanka podudarnosti kretnji, mikrosignala koje telo upućuje i izgovorenih reči. Na primer, kada prevarant pruža dlanove i smeši vam se pričajući laž, njegove ga mikrokretnje odaju i nehotice. Zenice se sužavaju, jedna obrva se može podignuti ili ugao usana na tren zgrčiti, a svi ti signali su suprotni značenju kretnje otvorenim dlanovima i iskrenom osmehu. Posledice su da sugovornik nije spreman da poveruje u ono što čuje.
Ljudski um poseduje, čini se, neaktivan sigurnosni mehanizam koji bi registrovao "sporno" kada prima seriju nepodudarnih poruka pomoću kretnji. Poznati su međutim slučajevi u kojima se govorom tela namerno nastoji da zavara da bi se postigle određene prednosti. Na primer, takmičenje za Mis sveta ili Mis Universe, na kojima svaka učesnica izvodi studiozno pripremljene pokrete telom da bi odala dojam topline i iskrenosti. Mnogi političari su pravi stručnjaci u laganju govorom tela da bi pridobili glasače koji će poverovati u ono što govore. Za političara koji je tome vičan obično se kaže da ima ¨harizmu¨.
Brojni su pokreti ili signali koji ukazuju na to da neko govori neistinu. Kao i sa svim ostalim kad je reč o govoru tela, preporučljivo je postaviti dodatna pitanja da bismo bolje proniknuli u prava osećanja svoga sugovornika.
1. Ruka preko usta
Ruka preko usana pokazuje da se osoba trudi da ne progovori. To može da znači i nežan, brz pokret prstima preko usana.
2. Ograničeni pokreti
Kod nekih ljudi opazićemo ograničene pokrete rukama. Ruke prestaju s gestikulacijom kad su ljudi nesigurni u ono što govore. Tada prirodne kretnje rukama gotovo sasvim prestaju, jer se moraju jako usredotočiti na ono što govore ne bi li ostavili utisak da su sasvim sigurni u sebe. U normalnom razgovoru čak se i ruke u džepovima miču. Takva kretnja odaje i nervozu.
3. Lizanje usana
Ako neko počne nervozno da liže usne, to može da znači da nije sasvim siguran u svoje reči.
4. Nervozan kašalj
Nervozan kašalj može da znači baš to, nervozan kašalj. Međutim, ako neko počne da kašlje istovremeno kad i da objašnjava svoje stanje, a to je propraćeno drugim, toj osobi neprimerenim kretnjama, valja imati na umu da verojatno laže.
5. Crvenjenje
Crvenjenje je siguran znak upozorenja da se osoba ne oseća ugodno u tom društvu. Možda je tome uzrok ono o čemu se priča ili jednostavno prisutnost nekoga s kim joj nije ugodno ili pred kim se oseća nemoćno i ne može da izrazi prava osećanja. No crvenjenje može da ukaže i na to da se osoba oseća nelagodno zbog vlastitih reči.
6. Nepravilno disanje
Nepravilno disanje je siguran znak neugode. No samo je aktivnim posmatranjem moguće prepoznati promene u disanju druge osobe.
7. Tapkanje nogama
To je znak upozorenja koji često šalju vrlo napeti ljudi. Znak koji nas upozorava da ubrzamo razgovor. Ali može da ukazuje i na to da nam osoba laže.
8. Lagano vrpoljenje
Česti su ljudi koji, dok lažu, potpuno vladaju svojim telom. Ruka se vrlo blago pomiče, lice je gotovo bez mimike, glas jasan i glasan. Pa ipak, uprkos svim tim znacima koji ukazuju na sigurnost i vlast nad samim sobom, primećujemo lagano vrpoljenje. Meškolji se trudeći se da nadvlada tu kretnju.
9. Izbegavanje pogleda
Izbegavanje pogleda je veoma često kad je osobi nelagodna tema o kojoj se razgovara, ili bi je najradije preskočio ili je nešto zatajio. Tu kretnju treba da znamo da prepoznamo i imamo spremna daljnja pitanja kojima ćemo otkriti istinu.
10. Zatvorene oči
Sigurno ste videli ljude koji govore zatvorenih očiju. Tom nam kretnjom pokazuju da ne žele da budu u situaciji u kojoj su se našli. Žele da budu negde drugde. Isključuju se pred neugodnim prizorom.
11. Stišavanje glasa
Kad ljudi lažu, može doći do stišavanja glasa. Na primer, razgovor obično potkrepljuju glas i kretnje, a onda, odjednom, kretnje i glas zamru. Glas poprima snižen ton. To ukazuje na laž. Zbog toga je u svakom trenutku preko potrebno aktivno slušati.
Nevolja sa laganjem je u tome da podsvest deluje automatski i nezavisno od naše izgovorene laži, pa nas govor tela tako odaje. Stoga je ljude koji retko lažu lako uhvatiti u laži, ma koliko se trsili da deluju uverljvo. U trenutku kada počinju da lažu telo upućuje suprotne signale i otuda nas prožima osećaj da nam oni ne govore istinu.
Dok laž traje, podsvest odašilje nervozu, što se ogleda kao gest suprostavljanja rečima koje slušamo. Ljudi kojima je laž sastavni deo posla, kao što su advokati, političari, glumci, televizijski voditelji, usavršili su svoje gestove na dva načina. Najpre, uvjžbavaju ono što ¨osećaju¨ kao istinski gest kada izgovaraju laž, ali u tome uspevaju samo ako su u dužem vremenskom razdoblju predano vežbali pričajući laži bez kraja i konca. Drugo, oni su sposobni da se gotovo potpuno oslobode gestova, tako da dok govore neistine ne pokazuju niti pozitivne niti negativne kretnje.