Psihologija

šta je psihologija ?


Psihologija je skup akademskih, klinièkih i industrijskih disciplina koje se bave prouèavanjem, objašnjavanjem i predviðanjem ponašanja, razmišljanja, osjeæaja (emocija), motivacije, ljudskih meðuodnosa i njihovih potencijala.

Èesto ljudi pogrešno pomišljaju da su psiholozi èudotvorci, da umeju da èitaju misli, da se bave telepatijom ili da su hipnotizeri. Parapsihologija se bavi prouèavanjem neobjašnjivih parapsiholoških pojava. Ona je nenauèna i nepriznata nauka. Psihologija je priznata nauka koja se bavi pojavama koje su nauèno proverene i dokazane.

Laici ponekad izjednaèavaju psihologiju sa psihijatrijom. Psihijatri stavljajaju u jezgro svog interesivanja organsku osnovu duševnog poremeæaja, dok psiholozi prouèavaju probleme življenja. Iz ovoga proizilazi da se psiholozi bave zdravim ljudima, dok se psihijatri bave duševno poremeæenim ljudima. Psiholozi traže naèin kako da zdrav èovek živi još zdravije, a psihijatar medikamentima leèi organski bolesnu
osobu.

Psihologija se kao nauka sredinom XIX veka izdvojila iz filozofije zahvaljujuæi Vuntu. Vilhelm Vunt, nemaèki filozof i psiholog, je 1874, objavio svoju knjigu „Fiziološka psihologija” kojom je psihologija odvojena od medicine i filozofije. Godine 1879. Vunt je osnovao i prvu psihološku laboratoriju.

Psihologija je grèka kovanica nastala od reèi „psiho”(duh) i ”logos”(nauka). U prevodu bi to znaèilo "nauka o duši".

Psihologija se bavi prouèavanjem psihièkog života. Psihièki život èine: psihièki procesi (opažanje, uèenje, mišljenje, oseæanja, motivacija i dr.), psihièke osobine (navike, sposobnosti, interesovanja, sposobnosti i dr.) i manifestacije u ponašanju (u postupcima i reagovanjima)

To je nauka koja prouèava psihièki život ljudi i životinja, a na osnovu prouèavanja ponašanja i neposrednog iskustva. Teorijski zadatak psihologije je upoznavanje karakteristika i zakonitosti psihièkog života, a praktièni zadatak se odnosi na primenu rezultata psiholoških istraživanja u praksi.

Zdravstvena psihologija je novija grana primijenjene psihologije koja se snažno razvijala u posljednjih dvadesetak godina. Iako su psihološka istraživanja složenih odnosa na relaciji psihièko - tjelesno odavno prisutna u psihologiji, tek oko 1980. nastaju cjelovitiji teorijski pristupi u tumaèenju složenih odnosa izmeðu psihièkih stanja, ponašanja, zdravlja i bolesti. Na temelju tih spoznaja zapoèinje se razvijati i širiti praktièna primjena psihologije u rješavanju brojnih složenih problema zdravstvene prakse pod nazivom zdravstvena psihologija. Zdravstvena psihologija je "…skup specifiènih, obrazovnih, znanstvenih i struènih doprinosa psihologije kao zasebne discipline, unaprjeðenju i oèuvanju zdravlja, sprjeèavanju i lijeèenju bolesti, te uoèavanju etioloških i dijagnostièkih povezanosti zdravlja, bolesti i prateæih smetnji" (Matarazzo, 1980.).

Neki od specifiènih problema kojima se bavi zdravstvena psihologija su: utjecaj psihièkih èinilaca na zdravlje i bolest, naèini prevencije riziènog zdravstvenog ponašanja, psihološki vidovi raznih simptoma i dijagnoza te medicinskog postupka, problemi vezani uz (ne)pridržavanje savjeta i uputa lijeènika, važnost uspješne komunikacije izmeðu zdravstvenih djelatnika i bolesnika, psihološke intervencije prije invazivnih medicinskih zahvata, psihološki mehanizmi i naèini terapije kroniène boli i drugi. Najvažniji èasopisi iz zdravstvene psihologije su British Journal of Health Psychology, Psychology and Health i Health Psychology.

Ko ce ovo da cita ???